Na glavi

Stajao sam na glavi
i glava je stajala na meni
slile su se slike
u prignječene misli
bio sam na rubu
sanjao o ženi
u jedan udah
ko vers smo se stis'li
stajao sam na glavi
glava me je tukla
letjele su ose
ko vojaci jave
na samotno podne
prazninom me je vukla
gdje oblaci meki
gustu kišu prave 

stajao je zrak

i Zemlja bez zemlje

plastični ocean

plovio je morem

postali smo trak

u zalasku života

ugasla riječ

ukradena ljepota

stajao sam na glavi

a glava puna mene

lijevala je ona

ja sipao sam sebe

ko tanker od stakla

na njen pogled krene

pa razbijen o stijene

čeka, čeka ne bi li ga

takla…

 

Rab,             6.9.2024.   

 

 

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!