Učim

Učim od maslina

i pužućeg ružmarina

od mrava i uvelih cvjetova

o blijedim bojama života

o ljubavi i odanosti

učim od soli i ranjenih smokava

učim o tebi, o sebi

o zgrušanom moru među prstima

i negdje ponavljam lekcije

u mirisu podivljalih uspomena

u okusu zaslađenih razgovora

kraj mirnih potoka i bezbrižnih pastrva

učim o riječima i govorima

pjesmama i razrušenim stihovima

učim od zatamnjenih prozora

raskalašenih vriskova i sumanuta smilja

učim tamo gdje ne koriste koraci

i naoko sklopljene ruke

amputirana koljena i rastopljene svijeće

učim gdje nebo stane u staklenku za zimnicu

a vjetrovi se vežu za grive vranaca

učim ne birati tuđe putove

učim od korova što niče iz srca

razbaštinjenih ljudi

od gorčine kojom zalijevaju svoju ispraznost

učim od blagog pogleda grlica

i izgubljena grozda u neveri

učim i želim, želim i propuštam

još bezbroj nenaučenih lekcija…

 

Rab,                           28.7.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Nema virusa.www.avast.com

Kad su mlade gasile lanterne

Kad su gasile lanterne

mlade na škoju

u dubok mrak utonula je tuga

i dah je sušio sasušena pluća

i cvilio je izdah kao da se ruga.

 

U polju se plavio miris lavande

strepila je glad od morskog kamena

noć je sadila vjetar u lijehe

i čovjek izgubi Boga bez nade, bez znamena.

 

Kad su brodi vukli mornarske žulj'e

u plameno nebo podno prove

zelen kruh gutao je ulje

prije no što ga čovjek zazove.

 

I grizli su tijela jedno drugom

na plamenoj pučini sred tišine

plesahu oči s bijelom kugom

dok posljednja iskra iz njih ne mine.

 

Kad su mlade gasile lanterne

zmije su siktale sred stare šterne

i rasulo vrijeme kopna i mora

ostade vapaj usred sedam kora.

 

Rab,                        Rab,   25.7.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Nema virusa.www.avast.com

Neki dan

Neki dan u sjeni kamena

srebrn trag živog bremena

svatko svoju kuću nosi

a on gori i prkosi

zvizdan mu i žega taru put.

 

Neki dan u sjeni stolova

rasulo se ''inje'' s borova

pa pucketa kao grana

jedna duša razigrana

dok joj sunce grije prašnjav skut.

 

I ima čuda tko ga vidi

ne skriva se i ne stidi

leti oko svijeta kao dan.

I ima čuda kom se nada

i kad noć svu budnost svlada

vjeruj zvijezdi što ti nosi san.

 

Neki dan u sjeni maslina

igrao se vrabac satima

pa sav žedan vode moli

oko njega sve od soli

mislio je kraj je došao.

 

Neki dan je vodu prolio

kos je s nikim nije dijelio

al' se stvori mila ruka

vrapca riješi jada, muka

sudnji dan mu nije došao.

 

Neki dan je kamen plakao

svojom suzom sunce takao

ono sjaji iznad sjaja

ko da sjaju nema kraja

kamen puca, srce kazuje.

 

Neki dan je zemlja gorjela

i bez daha dah je odnijela

ne zna kamen što je prije

što sve jest i što sve nije

golog srca žedan samuje.

 

Rab,                     15.7.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Nema virusa.www.avast.com

(O) Poruka

Ne puštaj me

svijeće se gase

barem da noćas

ne mislim na se

na sve pute

kojim me vode

na sva mora

kojim me brode

ne puštaj me

u zrelosti mojoj

kad nakon lista

nema nova lista

zagrli me

u opojnosti svojoj

da budemo ljubav čista

ne puštaj me

evo, svijeće gasnu

i treperi sjena

ko suza svijeta

ne vidim te više

tako lijepu, krasnu

bajkovitu poput

božanstvena cvijeta

ne puštaj me

i kad moram poći

skrij me, skrij me

dok ne sklopim oči...

Rab,          5.7.2024.