Umorna magla

Kako je umorna magla

snovite su te oči

na zamišljenom licu

pas već noćima laje

na ulicu

u ruci šalica kave

toliko još dana za proći

pod maglom skrivene

jave

utišane u svojoj nemoći

a bljesak svjetlosti u stanu

niotkud nad njom se stvori

umirujuć, on liječi ranu

treperi, za dan se bori

ne umaraj maglo srca

ne teži od kamena više

dopusti da i u njoj kuca

sva ljubav što njome diše

umorna magla se vuče

vuče se i šara od kave

ko da putuje u bespuće

u neke druge, obećane

jave...

Zagreb, 30.11.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Nedirnuta duša

 

Moje je nebo koljevka od oblaka

moj križ je vrijeme što me soli

moj put je od otoka do otoka

na koje se ljubav ljubavlju proli

stanujem tamo gdje ne živim

i živim gdje se drugi boje

a sebe ne znam i ne vidim

gdje se duše riječju spoje

moje su oluje pučine mirne

ko u oku snažna uragana

jedan pogled kad ih dirne

postaju snaga uspavana

moje srce su sklopljene vjeđe

pod kojima kuca sva ljudska ljepota

žile su modre nebeske pređe

Put, Istina, tajna Života

čiji je rubac mog lica vrijedan

čija su suze mojim ranama melem

Samaritanko, opet sam žedan

pod križem, tek barbarin, hropćem i stenjem

pratiš li stope u stopi stopa

na istu nas Goru navodi put

tek slamka smo jedna božanskog snopa

istu pjesmu želimo čut'

moja je duša od tvoje duše

i čist sam od čistoće tvoje

ne postoje trube koje nas ruše

posebnim tkanjem tijela se kroje

i bi ljuštura od sama začetka

i bi hram u nama i oko nas

nevažno sve biva u času svršetka

nedirnuta duša stremi u spas…

 

Zagreb,                     25.11.2024.

 

Photo by Gerd Altmann

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Bolero

Ugasi mi noć

otmi mi snove

srcem srce otopi

ko posljednje svjetlo

koje me vodi

u svoje me svjetlo

stopi

umiri mi strepnju

sva buđenja ohrabri

vidaj mi dane što

slijede

nek uvenu misli

neka izgore lutnje

sve pjesme 

što nikom ne vrijede

raspusti kose 

ko plašt neka štite

oganj u meni gori 

i dragom Bogu 

slutnje me nose

a život se troši i 

bori

ne lutaj u meni

tvoj miris opija

u snažan vrtlog 

čuvstva 

još uvijek smo 

izgubljeni 

još uvijek 

smo daleki 

među ljudima 

tek magla smo 

gusta

ne, samo ugasi tu 

tamu 

tamniju od svega

zapali mi iskru u

oku

tek sekunda bije 

vrh ledena brijega

u olujnom moru

duboku...

Zagreb,    24.11.2024

Lutanje

 

Negdje, unatoč svemu

u meni purpurni cvjetovi

imaju medni miris ljubavi

a srce je uhvaćena prošlost

u jantaru

kroz modrinu nestala djetinjstva

propinju se oblaci

baštine snove i ponovljene

živote žrtvovanih samuraja

na oštrici sudbine

sjaji se ulašteni čelik

pravovremenih uzmaka

bojeći se odbijanja

promrzla ptica ne savija gnijezdo

možeš li, ženo, među svoje dlanove

uliti sve oceane

trebaš li vrijeme skrij ga od mene

jer, kozmička istino, dušo

od svih duša satkana

muškarac i žena traže sebe

jedno u drugom

lutajući Dolinom smrti…

 

Zagreb,              21.11.2024.  

 

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Sužnji sužnjeva

Grozd čeka ledenu berbu

nebo doziva ptice na seobu

kruh je skrušen od tvrdih usana

slova su umorna i neispisana

kovitla se vjetar od uzmaka

trag u žitu bez uzorka

stabla od šuma bešumna

pamet od pameti bezumna

a negdje gdje nas nema

nema nas daleko više

više od napomena

od registra što se briše

i sjedimo s desna od lijeva

i lijeva s lijeva na desno

grmi, drhti, boji se i sijeva

a strah prijeti, prijeti bijesno

i s čekićem lupa s vlasti

hrabro je dok nitko ne pita

lumpuje, krade, i s našim se časti

ko institucija čista i uzorita

svejedno je tko čeka i šuti

jer za istim stolom pate

i onaj što se prijeti, ljuti

i onaj kojem špag mu krate

o blistaj, blistaj domovino

u biseru kog svinja ždere

nestaj, nestaj, djedovino

tuđom čizmom sin te stere

onaj što se škudam' klanja

onaj što ti povijest glođe

u nasljeđu panj do panja

mjesto hlada, hlad od vođe

i kišu, plati rode

i Sunce da te danju grije

do ponora nek nas vode

nek se pastir ovci smije

jer, na kraju, sve izgori

što se lažnim sjajem izbori

i oteto je prokleto

kom njegovo nije sveto…

Zagreb, 20.11.2024.

 

Snimio Vladimir Červenka 1992. godine

 

 

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Imao sam

Imao sam tisuću godina
i tisuće ruku
i milijune valova
imao sam milijarde zrnaca pijeska
na stotine planina
no bio sam siromah
s jednim srcem
jednom dušom
jednim životom
i jednom smrću
u svemu, imao sam
jednog Boga
s kojim imao sam sve
od prvog krika
do križa
od mraka do svjetla
do tame pa svjetla
i stigoh
i odoh
potpuno nag
s istom suzom
u oku...

Zagreb, 16.11.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Svitak

Svitak urešenih snova

i prstohvat soli

zarobljeno sunce

u očima neba

tko zna nek mi kaže

kako žena voli

i jedna je suza

više no što treba.

 

Svitak urezanih dana

kosom prekrivene grudi

tko zna gdje su prava vrata

i koji ključ je onaj pravi

a život je zamro i opet se budi

ko novo jutro kad ga

pjesma ptica slavi.

 

Kad su ljudi razdvojeni

poput obala bez kraja

i tišinom osamljeni

tek ih pjesma jutra spaja.

U svitku svih života

tek je jedan iznad svega,

zarobljeno sunce

u očima neba

u očima neba.

 

Zagreb,             11.11.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Pusti stan

Prepoznaj me

u sunčanom danu

u grimiznom jutru

u osamljenom stanu

koji još starinski diše

kojeg ima i nema više.

 

Probudi me

s Mjesecom u noći

kraj fontane što se ledi

zadnji tramvaj mora proći

kraj ograde od mjedi

kraj kraja koji slijedi.

 

Zagrli me

dok još lišće treperi

jesen ima tužne oči

duša dušom se ne mjeri

sve će proći

sve će proći

 

I bit ćemo tihi poput smrti

u nijemom kriku sudnjeg dana

još jednom neka svijet odvrti

pjesmu sužnja pusta stana

i bit ćemo korak koji tone

udah neba koji liječi

pa i kad tišine tminom zvone

mi ćemo biti zalog sreći.

 

Zagreb,                  7.11.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!

Plam

Svaku noć

kad se rastajemo

u meni svijeća gori

svako jutro

kad se probudimo

u meni srce govori;

sve ove duše

što se sreću

nek u sebi

gore svijeću

jer i taj plam

malen i stidljiv

zjenici tužnog oka

ko vulkan je

vidljiv…

 

Zagreb,       1.11.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!