Negdje, unatoč svemu
u meni purpurni cvjetovi
imaju medni miris ljubavi
a srce je uhvaćena prošlost
u jantaru
kroz modrinu nestala djetinjstva
propinju se oblaci
baštine snove i ponovljene
živote žrtvovanih samuraja
na oštrici sudbine
sjaji se ulašteni čelik
pravovremenih uzmaka
bojeći se odbijanja
promrzla ptica ne savija gnijezdo
možeš li, ženo, među svoje dlanove
uliti sve oceane
trebaš li vrijeme skrij ga od mene
jer, kozmička istino, dušo
od svih duša satkana
muškarac i žena traže sebe
jedno u drugom
lutajući Dolinom smrti…
Zagreb, 21.11.2024.
--
Nikad ne odustaj biti čovjekom!
No comments:
Post a Comment