Ne puštaj me
svijeće se gase
barem da noćas
ne mislim na se
na sve pute
kojim me vode
na sva mora
kojim me brode
ne puštaj me
u zrelosti mojoj
kad nakon lista
nema nova lista
zagrli me
u opojnosti svojoj
da budemo ljubav čista
ne puštaj me
evo, svijeće gasnu
i treperi sjena
ko suza svijeta
ne vidim te više
tako lijepu, krasnu
bajkovitu poput
božanstvena cvijeta
ne puštaj me
i kad moram poći
skrij me, skrij me
dok ne sklopim oči...
Rab, 5.7.2024.
No comments:
Post a Comment