Nebo je otkrilo zapešće
i narukvicu, jantarnu
nanizani oblaci
poput bisera na vratu
skupljaju zjenice
željne kiše
daleko je skriven
med u drvetu
a ja izgaram u šećeru
tko to boji zidove
u ružičasto
jel' rastopljeno srce
rajskog cvijeta
il' žuta pjena što se
stapa s
purpurnim morem snoviđenja
objasni mi, Bože
kad sam po posljednji puta
udahnuo
zašto su laste gradile gnijezdo
na mojim grudima
kad sam zadnji puta praštao
svoj zemaljskoj tmini
Ti si, svojim beskrajem
ukazao na tminu u svima nama
objasni mi
zašto čovjek ne vjeruje
i kad ne vidi očito
onu zvijezdu u sebi
koja razmiče
tmaste zastore pred
Uzvišenosti?
Rab, 4.8.2024.
No comments:
Post a Comment