A nismo

I negdje, nekad smo bili

na azurnom moru, a nismo

uz zaton Mjesečev i odsjaj

srebrnih valova, a nismo

na talijanskom jugu

brali smo zlatne naranče

i pili nektar od rajčica

a nismo

u Toskani smo cijedili med

iz prezrela grožđa

da bi gazili vino

a nismo 

i penjali se na alpske vrhove

vrišteći u magli

dozivali smo zvijezde

a nismo 

i ljubili se zagasitim bojama

sumraka po brazilskim plažama

a nismo

i nismo dijelili špagetu obojanu

šalšom ni grizli prezrele jabuke

koje nitko ne bere na 

napuštenim i snenim voćnjacima

koliko toga nismo, a jesmo

dok smo se gledali 

s poštivanjem i strašću 

koliko toga nismo, a jesmo

dok smo puštali rijeke

da teku u grozničavom bujicama

stajali smo na kiši

i brojali kapi na obrazima

a nismo, a nismo

u zagrljaju brisali prazninu

među usnama

nismo i nismo

a kao da jesmo

a nismo...

Rab,        18.8.2024.