Jesen sam ti, Dušo

Jesen sam ti

ona što se maglom razliježe

i šaptom kiše proteže

u kosti i srca usnulih zgrada

ona tipična jesen koju

očekuješ po mirisu parkova

i sivih nebeskih okova

što utjehe ne daju ni ne znaju

što se s blijedim licima sparuju

i osmjesima gladuju

jesen sam ti, ona, znaš već

kojom trgovci lažnim sjajem trguju

kojom sreću iz tuge prodaju

ona što voli bezglasno, u mraku

što pari, hlapi i lijepi se u zraku

jesen sam ti što zebe i moči

koju vino u zagrljaju toči

i trulež sam i bojama ljepota

jesen sam ti jeseni potrošena života

i naiđeš pa prođeš kao sjena pored mene

jesen sam ti, Dušo, što rađa i vene

a jednom kad u krošnje uvuče se zima

i tad jesen bit ću koje srce ima…

 

Zagreb,                          26.10.2024.

 

 

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!