Moje je nebo koljevka od oblaka
moj križ je vrijeme što me soli
moj put je od otoka do otoka
na koje se ljubav ljubavlju proli
stanujem tamo gdje ne živim
i živim gdje se drugi boje
a sebe ne znam i ne vidim
gdje se duše riječju spoje
moje su oluje pučine mirne
ko u oku snažna uragana
jedan pogled kad ih dirne
postaju snaga uspavana
moje srce su sklopljene vjeđe
pod kojima kuca sva ljudska ljepota
žile su modre nebeske pređe
Put, Istina, tajna Života
čiji je rubac mog lica vrijedan
čija su suze mojim ranama melem
Samaritanko, opet sam žedan
pod križem, tek barbarin, hropćem i stenjem
pratiš li stope u stopi stopa
na istu nas Goru navodi put
tek slamka smo jedna božanskog snopa
istu pjesmu želimo čut'
moja je duša od tvoje duše
i čist sam od čistoće tvoje
ne postoje trube koje nas ruše
posebnim tkanjem tijela se kroje
i bi ljuštura od sama začetka
i bi hram u nama i oko nas
nevažno sve biva u času svršetka
nedirnuta duša stremi u spas…
Zagreb, 25.11.2024.
Photo by Gerd Altmann
--
No comments:
Post a Comment