Kako je umorna magla
snovite su te oči
na zamišljenom licu
pas već noćima laje
na ulicu
u ruci šalica kave
toliko još dana za proći
pod maglom skrivene
jave
utišane u svojoj nemoći
a bljesak svjetlosti u stanu
niotkud nad njom se stvori
umirujuć, on liječi ranu
treperi, za dan se bori
ne umaraj maglo srca
ne teži od kamena više
dopusti da i u njoj kuca
sva ljubav što njome diše
umorna magla se vuče
vuče se i šara od kave
ko da putuje u bespuće
u neke druge, obećane
jave...
Zagreb, 30.11.2024.
--
Nikad ne odustaj biti čovjekom!
No comments:
Post a Comment