Svitak

Svitak urešenih snova

i prstohvat soli

zarobljeno sunce

u očima neba

tko zna nek mi kaže

kako žena voli

i jedna je suza

više no što treba.

 

Svitak urezanih dana

kosom prekrivene grudi

tko zna gdje su prava vrata

i koji ključ je onaj pravi

a život je zamro i opet se budi

ko novo jutro kad ga

pjesma ptica slavi.

 

Kad su ljudi razdvojeni

poput obala bez kraja

i tišinom osamljeni

tek ih pjesma jutra spaja.

U svitku svih života

tek je jedan iznad svega,

zarobljeno sunce

u očima neba

u očima neba.

 

Zagreb,             11.11.2024.

--

Nikad ne odustaj biti čovjekom!